Što rade Pirati?

Frizerke se nemaju kome potužiti-Kako je Predsjedniku iskočio oblačić o nelegalnim Windowsima

Povrh svega što vam se događa, osjećate li se kao lopov?

Zato jer na laptopu imate ne baš sasvim legalne Windowse. Zato jer na telefonu nosite glazbu koju vam je dao prijatelj, a ne znate joj podrijetlo?

Želio bih vam barem malo uljepšati dan: niste lopov.

Međutim, taj vas osjećaj prati i ne možete ga se otresti. Niste krivi, jer uz sve što se danas reklamira, reklamira se i da ste krali.

To vam poručuju glazbene kompanije i udruge koje su državni monopoli da skupljaju glazbeni porez.

To vam poručuje pet korporacija u filmskom biznisu.

To vam poručuju i kad objave vijest da je netko uhićen, ili da je izvedena spektakularna akcija uništavanja zaplijenjenih nezakonnitih CD-a i DVD-a tako da ih je pregazio neki građevinski stroj.

Jeste li doista potkradali sirote glazbenike, koje uvijek guraju u prvi plan u takvim porukama, ili glumce i redatelje, čije slike ističu u takvim porukama?

U intervjuu za Entertainment Weekly 2. travnja šef programa mreže HBO Michael Lombardo je rekao doslovno ovo:

— Procjenjujemo da je preko ilegalnih internetskih mreža milijun puta skinuta serija “Igra prijestolja”. Pa što? Nama to kaže da je serija tražena i to nam je neka vrsta komplimenta. Ali se taj fenomen ni na koji način nije odrazio na prodaju DVD-a i BD-a, a ni na gledanost novih epizoda — rekao je Lombardo u povodu početka emitiranja treće sezone najskupljeg serijala u povijesti televizije, a čije su posljednje dvije sezone snimane na lokalitetima u Dubrovniku.

http://insidetv.ew.com/2013/03/31/hbo-thrones-piracy/

Čega se Lombardo boji?

— Najviše me brine što oni koji seriju skidaju neće dobiti onu kvalitetu zbog koje je u nju uloženo toliko novca. Slika i zvuk tako skinutih epizoda mogu omogućiti da se prati tijek priče, ali jednostavno, ne mogu biti one kvalitete produkcije u koju smo uložili toliko novca. Nama je žao što ljudi s tako skinutih medija ne mogu doživjeti ono na što smo posebno ponosni, naše ulaganje koje se pokazalo ispravnim! Ali, na neki način, svaki skinuti nastavak je na neki način reklama za original. Uopće ne sumnjam da će ondje gdje se serija još ne prikazuje na taj način porasti pritisak da se serija prikaže na način koji prikazuje njene najbolje kvalitete — kaže Lombardo.

Činjenica je, međutim, da s početkom emitiranja treće sezone diskovi za reproduktore DVD-a i BlueRaya premašuju rekode!

Na drugi način, Lombardo je zapravo kritizirao snažnu kampanju koju je u Velikoj Britaniji pokrenula udruga nakladnika British Phonographic Industry (BPI) da se pružateljima internetskih usluga sudski naredi da blokiraju pristup švedskom portalu za razmjenu glazbe, softvera i filmova The Pirate Bay.

Tehnički gledano, to je zapravo nemoguće. Mreža internet je infrastruktura koncipirana još 1963. godine da mreža izdrži i teške, pa i nuklearne udare, a da se veze održe unatoč pretrpljenih šteta. Tako je 1968.-1969. uspostavljena mreža isprva između četiri sveučilišna računalna centra na zapadu SAD-a, u Kaliforniji i državi Utah. Poslije su se od 1970. godine mreži postupno pridruživali drugi centri na istoku SAD-a, a od 1973. i sa zemljama s druge strane Atlantika. Napokon, od 1983. godine ta se mreža organizacijski razdvojila na civilni i vojni dio, čime je počela i komercijalizacija interneta. Dakle, kad ukinete jedan kanal, usluga će vam doći jednakom brzinom zaobilazno.

Budući da je glavna osobina digitalnoga upravo u tome da su sve kopije identične, oni koji su najprije proklinjai osobne magnetofone, a potom i videorekordere, odmah su prokleli i računala. Magnetofoni i VHS su im, odjednom, postali dobri. Svaka nova kopija lošije je kvalitete od izvornika.

Nekako se uvijek ista kategorija već dva stoljeća protivi novim medijima. Kad se pojavila fotografija, proricali su smrt slikarstva. Kad se pojavio gramofon navijestili su smrt opere, a tek kad se pojavio radio! I onda “definitivna smrt kazališta” kad se pojavilo kino za bakrenjak, a kino su pokopali čim se pojavila televizija! Ali se ni televizija ne da…

Pametni su u međuvremenu na mrskim novim medijima prodali istu stvar s vinila na kaseti, potom na CD-u, potom u iTunes Music Storeu.

Pametni su u međuvremenu već izraubane filmove još jednom prodali televiziji, na VHS-u, DVD-u, BlueRayu…

Prolazi samo ono što vrijedi. Smeće je smeće bez obzira na medij. Ili vrstu.

I internet im nimalo ne smeta, jer su ga filmaši zatrpali trailerima, teaserima, s prvih pet ili deset minuta filma.

Bedasti su rekli: ugasite internet!

I svoje kupce su nazvali lopovima. Više puta.

Svoje nosače zvuka, koje žele prodavati komadno, zajedno s tvornicama koje ih štancaju, skladištima, kamionima… pod svaku cijenu žele zadržati. Jedan je proizvođač čak u svoj audio CD ugradio zlonamjerni softver da ga se ne može reproducirati na računalu!

Oprostite, ako sam ga platio, što se koga tiče na kakvom ću ga uređaju slušati, u društvu s nekim ili sam. U stanu, tramvaju, autu.

Kao da me sumnjiči što sam knjigu posudio prijatelju i on mi je nikada nije vratio.

Samo što s glazbom nije isto kao s kompletom Hegela kojega sam posudio mlađem kolegi. Hegela mi je morao vratiti, a poslije si ga je kupio sam.

I mnogo je CD-a prodano nakon što sam nekima poslao MP3 nekog svojeg otkrića.

Ali neke druge nije vrijedilo uvjeravati da se ni osobna računala ne bi širila da nije bilo “ileganog” kopiranja. Ljudi su ih kupovali iz radoznalosti, a kad su se pokazala produktivnima, da se na njima može zarađivati za život, u nakladništvu, glazbi, filmskoj industriji, radiju… Umnožena računala postala su tržište. Bez toga širenja ne bi bilo tržišta.

Oni koji ne shvaćaju da se nešto promijenilo još uvijek drve po starom. Shvaćaju da je s internetom nastala izravna mreža između stvaralaca sadržaja i njegovih potrošača te da je njihova uloga na stari način svakim danom sve nepotrebnija. Ali ih novi način nimalo ne zanima.

Perfidnost u tome što malo njih uopće zanima što je tu nova i koja je njihova uloga u tome.

Uspjel su ušutkati pokuse kao što su mp3.com i Napster, ali nisu izmislili iTunes Music Store, koji dokazuje da se i to može naplatiti. Ali da je to neka drugačija trgovina. Za glazbu, TV emisije, knjige, filmove, softver. I da novac ponovno pljušti kroz novi kanal.

U čemu je razlika?

U tome da treba zasukati rukave i mozak i shvatiti da je sve drukčije.

Umjesto toga, oni koji vas nazivaju lopovima, ponašaju se kao da su svoja dobra iskrcali nasred trga. Nisu ga ni ogradili, kamo li razvrstali na policama. Nema ni ulaza ni izlaza, a kamo li blagajne na izlazu. Nego se odmah dernjaju: Kradu! I onda šalju policiju da po kućama lovi jednoga po jednoga.

Uostalom, tako po frizerajima i danas idu inkasatori ZAMP-a i naplaćuju slušanje radija.

I onda se dogodi nešto doista ironično.

Predsjednik Republike na svom starom radnom mjestu, na Pravnom fakultetu, u petak, 5. travnja. Motivira studente da izađu na izbore za parlament EU. I onda – blamaža. Čovjeku koji je koncipirao zaštitu autorskih prava u Hrvatskoj, koji je ustrojio ZAMP, dogodi se da mu na projekcijskom platnu za vrijeme njegove prezentacije pred svima iskoči upozorenje da su mu Windowsi nelegalni!

Zgodna anegdota. Ali ne znamo čija je greška. No lik i oblačić u ovom kontekstu su, zamrznuti na fotografiji u svakom su slučaju prekrasno pikantna kombinacija. Koliko i svojedobna naslovnica Ferala s Tuđmanom i Miloševićem u krevetu, ali ovaj put bez Photoshopa.

Kad je slika izašla – svi su se smijali. Ali nitko se nije sjetio da je ppredsjednik na javnom skupu puštao Tota Cutugna s YouTubea.

Javni skup? Pitam se, je li za Tota platio ZAMP, kao što ga pokušavaju naplatiti na dobrotvornom koncertu KUD-a Šestine u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu gospođe u nošnjama pjevaju šestinske narodne pjesme? Čisto sumnjam.

Ali, ne bih ja kritizirao Ivu Josipovića što na javnom skupu (a što je to drugo, kada predsjednik nastupi pred stotinama studenata, novinara i o tome još izađu vijesti u novinama, na portalima i televiziji) najvjerojatnije nije platio ZAMP. Isto ono što frizeraji moraju.

Poanta je u tome što i Ivo Josipović shvaća da je YouTube, na kojemu je sve “besplatno”, danas glavni medij za promociju glazbe. Važniji i od iTunesa.

 

Autor: Miroslav Ambruš- Kiš


Comments

3 Kommentare zu Frizerke se nemaju kome potužiti-Kako je Predsjedniku iskočio oblačić o nelegalnim Windowsima

  1. da je pravi pirat znal bi si skrekat windowse! amater. :)

  2. Pokušali su sve iskomercijalizirati i monopolizirati, ali dok god ima nas zagovornika otvorenog koda i slobodnog softvera to im nećemo dozvoliti!

  3. Dalibor Dokmanović said on

    Štaviše, točno znam tko mu je, kada i po čijem naređenju taj laptop instalirao.

Odgovori

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind markiert *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>